Još jedno izdanje BIG Festivala je iza nas, a ovogodišnja tri dana teško bi se mogla svesti samo na popis koncerata i izvođača. Od prve večeri koja je zbog vremena dobila neočekivano intiman format, preko brazilskih ritmova i razigranog jazza u kompleksu sv. Lucije, do završnice na Staroj rivi, BIG Festival 2026. ponovno je pokazao ono po čemu je s godinama postao prepoznatljiv: kvalitetne glazbenike, različite glazbene svjetove i neposrednost koja nastaje kada se izvođači, publika i prostor zaista susretnu.

Prva večer odmah je pokazala da festivalski program ponekad pronađe svoj put i mimo prvotnog plana. Zbog najavljene kiše i grmljavinskog nevremena projekcija filma "Django" odgođena je za završni dan, nastup Jed Becker’s Groupa otkazan, a koncert sastava Viennoise s Brankom "Bakom" Jovanovićem preseljen je u crkvu sv. Lucije.

Publika je unatoč nesigurnoj prognozi stigla u Jurandvor, a crkva se ubrzo ispunila. Dio posjetitelja koncert je pratio i ispred nje, dok je neuobičajen koncertni prostor cijeloj večeri dao bliskost i fokus kakve je teško unaprijed planirati.

Bako Jovanović pokazao je koliko se daleko tambura može odmaknuti od očekivanog zvuka. U Viennoise Triju pridružili su mu se Tony Pusztai na gitari i Jovan Torbica na basu, a zajedno su povezali različite tradicije, ritmove i glazbene utjecaje u izvedbu koja je bila istodobno virtuozna i vrlo neposredna. Publika je koncert pratila s velikom pažnjom, a završni pljesak prerastao je u poziv na bis. Bio je to snažan početak festivala i večer koja je upravo zbog promijenjenih okolnosti dobila karakter koji će se dugo pamtiti.

Prve dvije večeri u kompleksu sv. Lucije nisu bile posvećene samo koncertima. Otvorena je i izložba gitara i drugih glazbenih instrumenata iz privatne kolekcije Luciana Vrbana, među kojima su bili primjerci s vlastitim koncertnim i studijskim pričama. Posebnu vrijednost izložbi dala je mogućnost da posjetitelji neke od instrumenata ne samo razgledaju nego i isprobaju.

Uz izložbu je predstavljen i renomirani austrijski proizvođač Thomastik-Infeld. Tako se o gitarama, žicama i zvuku nije samo razgovaralo: instrumenti su se uzimali u ruke, isprobavali i uspoređivali, što je cijelom programu dalo dodatnu živost.

Još jedan sloj festivala donijela je audiovizualna prezentacija albuma "6&12 (Bonus 9)" Damira Halilića Hala. Videozapisi koji prate njegove autorske skladbe publici su približili projekt u kojem se zvuk, slika, instrument i priča međusobno nadopunjuju, potvrđujući još jednom da BIG ne ostaje unutar granica klasičnog koncertnog festivala.

Nakon prve večeri u zatvorenom, drugoga dana ljetni festivalski ritam ponovno je ispunio kompleks sv. Lucije. Program na gornjoj livadi otvorio je brazilski gitarist, pjevač i skladatelj Marco Antonio da Costa, uz bubnjara Leonarda Barbosu i basista Zvonimira Šestaka.

Da Costa je pjevao na portugalskom i izvodio skladbe koje su mu osobno bliske, spajajući brazilske ritmove, jazz i profinjenu gitarističku tehniku. Topao, melodičan nastup prirodno se uklopio u večer na otvorenom, a cijela je postava ostavila dovoljno prostora za ritam, improvizaciju i međusobnu komunikaciju glazbenika.

Nakon Brazila promijenili su se i prostor i glazbena energija. Publika se preselila na drugi dio kompleksa, gdje je pozornicu preuzeo Darko Jurković Charlie sa svojim kvartetom: Denisom Razumovićem Razzom, Karlom Lovrićem i Rajkom Ergićem. 

Njihov je nastup donio dinamičan jazz, puno improvizacije i onu vrstu komunikacije među iskusnim glazbenicima zbog koje skladba uživo nikada ne ostaje potpuno ista. Charliejev prepoznatljiv gitaristički izraz, uz saksofon, električne orgulje i bubnjeve, potpuno je promijenio ton drugog dijela večeri i pokazao koliko različito dvije koncertne pozornice unutar istog kompleksa mogu zvučati.

Upravo se te večeri najbolje vidjelo da BIG nije zamišljen kao niz nastupa između kojih publika samo čeka sljedeći koncert. Posjetitelji su se zadržavali u kompleksu, obilazili izložbu, razgovarali i družili, a KuSshh bar i Katunar Estate Winery svojim koktelima, otočnim pićima i vinima prirodno su se uklopili u ritam duge kolovoške večeri. Glazba se mijenjala, publika prelazila s jedne livade na drugu, a cijeli je prostor živio zajedno s programom.

Filmski sadržaj, koji je već postao prepoznatljiv dio BIG Festivala, druge je večeri donio "Hod po rubu", priču o Johnnyju Cashu, dok je zbog vremenskih prilika odgođeni "Django" svoje mjesto pronašao u programu završne večeri na Staroj rivi. Ondje se BIG 19. kolovoza iz Jurandvora preselio ravno u središte Baške.

Koncertni dio večeri posljednje večeri BIG-a otvorio je Krešimir Mišak Trio. Mišak je svojim fingerstyle i fingerpicking pristupom poznatim skladbama dao drukčije lice, pokazujući koliko se melodije, ritma i pratnje može istodobno izgraditi na jednoj gitari. Bio je to smireniji, pažljivo oblikovan uvod u večer prije nego što je završnica krenula u potpuno drugom smjeru.

A onda je Stara riva promijenila ritam.

Krissy Matthews Band donio je upravo onu energiju kakvu blues-rock traži: snažnu svirku, izravan kontakt s publikom i koncert bez velike distance između pozornice i ljudi ispred nje. Matthews je vrlo brzo uspostavio komunikaciju s okupljenima, razgovarao s publikom, nije skrivao oduševljenje Baškom i lokacijom na kojoj nastupa te ih pozivao da se približe, zaplešu i prepuste glazbi.

Virtuozne gitarske dionice, čvrst ritam benda i Matthewsova scenska energija dali su posljednjem koncertu snažan završni zamah i zaokružili tri dana koja su se iz večeri u večer mijenjala, ali nikada izgubila svoj karakter.

Od intimnog koncerta u crkvi sv. Lucije do otvorene i energične završnice na Staroj rivi, ovogodišnji BIG Festival prošao je kroz niz potpuno različitih raspoloženja. Uz koncerte i filmske projekcije, izložba instrumenata Luciana Vrbana, Thomastik-Infeld, Halova audiovizualna prezentacija te druženje uz KuSshh i Katunar dali su programu dodatnu širinu i razlog da se na BIG ne dolazi samo zbog jednog izvođača.

BIG Festival 2026. iza sebe tako ostavlja tri vrlo različite večeri, puno dobre svirke i niz trenutaka koji su najbolje funkcionirali upravo uživo, u neposrednom kontaktu glazbenika, publike i prostora.

A možda je upravo to najbolji razlog da se sljedećeg kolovoza ponovno vidimo u Jurandvoru i Baški.

Gallery